Cilj: Poticati profesionalce da traže povratne informacije od čitatelja kako bi poboljšali jasnoću, izbjegli pretpostavke i učinili komunikaciju uključivijom i učinkovitijom.
U svijetu prepunim informacijama – e-mailova, internetskih stranica, društvenih mreža i izvještaja – jasnoća nije samo korisna; ona je nužna. Ipak, prečesto pišemo kao da naši čitatelji razmišljaju isto kao mi. Pretpostavljamo da će razumijete naše kratice, pratiti našu logiku i brinuti o onome što govorimo. Rezultati? Zbunjenost, frustracija i izgubljena povezanost. Rješenje je jednostavno, ali transformatuivno: pitaj, ne nagađaj. Kada pozivamo čitatelje na povratne informacije, prestajemo nagađati što im treba i počinjemo učiti što zapravo funkcionira.
Granice pretpostavki
Možemo preskočiti korake u objašnjenjima jer nam se čine „očiti“. Ali ono što je očito jednoj osobi, drugoj može biti potpuna nepoznanica. Pretpostavljati razumijevanje je rizično – posebno na raznolikim radnim mjestima, u javnim službama i zajednicama gdje ljudi dolaze iz različitih sredina i imaju različite razine jezične sigurnosti ili obrazovanja.
Zašto je važno pitati
- Kad tražimo povratne informacije od čitatelja, pokazujemo poštovanje. Poručujemo: „Tvoje iskustvo je važno. Tvoja jasnoća je važna.“ Važno je doprijeti do ljudi različitih kultura, sposobnosti i razina pismenosti. Pitanje poziva čitatelje da s nama oblikuju poruku – da nam kažu što funkcionira, a što ne.
- Čak i jednostavna provjera poput: „Je li ovo bilo jasno?“ ili Koji je dio bio zbunjujući
?“ otvara vrata boljem razumijevanju. Kada je moguće, testiranje upotrebljivosti ili stvarni razgovori s čitateljima otkrivaju slijepe točke za koje nismo ni znali da postoje. Tako ne postajemo samo bolji pisci – postajemo i bolji slušatelji. - Kada edukatori ili komunikatori nagađaju što njiho0vi čitatelji razumiju bez da pitaju, riskiraju da neke ostave po strani zbog nejasnog ili previše složenog jezika. Umjesto toga, postavljanjem pitanja i poticanjem povratnih informacija, mogu prilagoditi komunikaciju različitim potrebama.
Što učimo
- Kada pitamo umjesto da nagađamo, učimo iznenađujuće stvari. Možemo otkriti da je obrazac za koji smo mislili da je jednostavan zapravo preopterećujući. Možemo naučiti da slike pomažu ili da manje riječi ima veći učinak.
Najvažnije, učimo da komunikacija nije ono što kažemo – već ono što ljudi razumiju.
Navika, a jednokratno rješenje
- Učiti od čitatelja nije jednokratan događaj. To je način razmišljanja. Pitanje postaje navika: prije objave nove web stranice, slanje biltena ili izrade letaka. To postaje dio navika: prije objave nove web stranice, slanja biltena ili izrade letaka. To postaje dio našeg rada: izradi nacrt, pitaj, doradi.
- Što više činimo, postajemo sigurniji – ne zato što nagađamo, već zato što bolje slušamo.
Pitanja za razmišljanje:
Kada ste zadnji put pitali nekoga za povratnu informaciju o tome koliko je vaša poruka bila jasna? Što ste naučili?
Ispobajte:
Pronađite nedavnu e-poruku ili dokument koji ste napisali. Pitajte kolegu: “Koji dio ovoga bi mogao biti jasniji?” Zapišite što biste promijenili.