Cilj: Razjasniti razliku između jasnog jezika i formata „Lako čitljivo“ te kome su namijenjeni.
Oba pristupa žele učiniti informacije dostupnijima, ali ciljaju različite skupine i imaju različite značajke.
Jasni jezik
Svrha: Za širu javnost, uključujući ljude s različitim razinama pismenosti.
Značajke:
- koristi jasne i jednostavne riječi
- izbjegava žargon i složene rečenice
- logično organizira sadržaj s jasnim podnaslovima
- pomaže čitatelju da lako pronađe, razumije i koristi informacije
Primjena: službeni dokumenti, web stranice, komunikacija namijenjena širokoj publici.
Lako čitljivo
Svrha: Za osobe s intelektualnim teškoćama, kognitivnim poteškoćama ili niskom pismenošću.
Značajke:
- koristi vrlo jednostavan jezik i kratke rečenice
- dodaje slike koje pomažu razumijevanju
- slijedi posebne smjernice za lakše razumijevanje
- često koristi veći font i više praznog prostora
- Dokumente u lako čitljivom formatu trebaju pregledati i odobriti osobe s intelektualnim teškoćama kako bi se osiguralo da je sadržaj doista jasan i dostupan.
Primjena: za prijenos osnovnih informacija publici koja treba dodatnu podršku.
Ključne razlike
- Publika: jasni jezik je za sve, „Lako čitljivo“ za one s poteškoćama u učenju ili niskom pismenošću.
- Složenost: jasni jezik pojednostavljuje sadržaj, ali zadržava poruku; „Lako čitljivo“ značajno smanjuje složenost i dodaje vizualnu podršku.
- Dizajn: „Lako čitljivo“ često uključuje slike i posebne elemente, što u jasnom jeziku nije nužno.
Razlikovanje ovih formata važno je da bi informacije bile prilagođene publici i doista uključive.
Izvori:
Inclusion Europe. (n.d.). Easy-to-read. Retrieved from https://www.inclusion-europe.eu/easy-to-read/
Plainlanguage.gov | Home. (n.d.). https://www.plainlanguage.gov/