Cilj: Pokazati kako nejasno pisanje u svakodnevnim situacijama može izazvati kašnjenja, pogreške ili čak štetu.
Često uzimamo zdravo za gotovo da će ljudi razumjeti ono što pišemo. Ali nejasna i neučinkovita komunikacija može imati ozbiljne posljedice — posebno u važnim uslugama poput stanovanja, zdravstva ili javne uprave.
Zamislite da primite pismo o pravu na stanarsku naknadu, ali ono je puno neodređenih izraza poput „možda će trebati dodatna dokumentacija“ ili „predajte zahtjev u relevantnom roku“. Bez točnih informacija, mnogi ne znaju što predati ni do kada. Rezultat? Kašnjenja, propuštene prilike ili odbijene naknade — ne zato što su ljudi nešto pogrešno učinili, nego zato što informacije nisu bile jasne.
U zdravstvu nejasna komunikacija može ugroziti i živote. Upute na lijekovima poput „uzeti dvije tablete na usta dvaput dnevno“ često se pogrešno shvaćaju. Pacijenti možda ne znaju što to znači, koliko točno tableta trebaju uzeti ili kada prestati. U jednom istraživanju samo 35 % pacijenata s niskim razinama pismenosti ispravno je razumjelo upute za lijekove. Posljedice se kreću od neučinkovitog liječenja do opasnih predoziranja.
Čak i javne zdravstvene poruke mogu biti zbunjujuće. Tijekom pandemije COVID-19 izrazi poput „socijalna distanca“ ili „nebitna putovanja“ bili su često pogrešno shvaćeni. Neki su mislili da uopće ne smiju van. Drugi nisu znali da posao ili medicinski pregled spadaju u bitne aktivnosti. Zbunjenost je dovela do straha, nepoštivanja mjera i nepovjerenja.
Ovi primjeri pokazuju da nejasna komunikacija nikad nije neutralna. Ona stvara prepreke i stres, a najviše pogađa ljude s nižom pismenošću, slabijim jezikom ili u stresnim situacijama.
Jasni jezik je rješenje. Umjesto neodređenosti nudi preciznost, umjesto žargona svakodnevne riječi, a umjesto zidova teksta — upotrebljive informacije. Ukratko, dobra komunikacija je jasna, točna i poštuje čitatelja.